pk_freak

Neznam, nakako sam poćeo gubiti vjeru u sve! Razoćarao sam se u život, u sreću, u ljubav...
A što je najgore ,razoćarali su me ljudi kojima sam vjerovao, i za koje sam mislio da ima je stalo...
Al ipak shvatio sam da to normalno, imaju neki i gori život od mene, moram bit sretan s ovim što imam,
život ide dalje, mora se biti optimistićan i nadati se najboljem, jer mora postojati negdje netko tko će me razumjeti i voljeti,
ili se baram ja tako tješim... stvarno neznam, vrijeme će pokazati svoje...

Dosao je i taj dan... Dan kada je je moj brat ošo u Irsku... Tamo ce studirati. i pronac bolji i ljepsi zivot! Ponovo sam izgubio jednu voljenu osobu... U zadnje vrijeme sve gubim, neznam zasto se to meni dogadja! Nadam se da ce mu biti lijepo tamo, da ce uspjeti u zivotu, da ce ostvariti svoje snove! Makar se bas nisam nesto posebno slago s njime, ipak mi je brat i falit će mi! Njegova soba bit će prazna, ah bit će pusto sve bez njega! Tek sada kad izgubiš nekoga, zapravo vidiš koliko ti znaći! :-( Ah, neću ga vidit godinu dana... SRETNO BURAZ, ZELIM TI SVU SRECU SVIJETA:::
P.S.
OVO JE NJEGOVA SLIKA

Kad se probudim vratim se u stvarnost, koja je okrutna, shvatim da više nepostoji nitko ko me voli... Kako da onda imam volje vise za zivjeti, za sto da se budim? Svi bi rekli, imaj nade, negdje postoji osoba koja ce te voljeti, samo je trebas upoznati, pitam se dali zaista postoji netko ko će me voljeti, tko će me razumjeti. Netko ko me neće povrijediti... Dali ću ikad upoznat tu osobu? Dali ću ja nju voljeti?

I tako nakon muka koje sam provodio, dok sam bio nesretno zaljubljen, a ona me vukla za nos! Shvatio sam da to vise nema smisla! Niti me nevoli, a još mi k tome mulja! Nije vrijedno truda više! I dogodio se prekid! Premda je VOLIM više od ićega, premda mi fali najviše na svijetu, neću više biti njen, neću biti budala kojom se igra! Makar ću biti sjeban jako,jako dugo, makar će mi jako jako faliti, neželim je ni vidjeti,niti joj biti frend! Nezelim nikakav kontakt s njom! Nije me bitno šta će bit samnom važno je da sad bar znam na ćemu sam! Bar znam da je kraj! Sada je ostala samo nada da ću možda jednom upoznat djevojku koja će me voljeti, ali ono pravo voljeti, kojoj neću biti samo hir! Ona koja će me razumjeti! Kojoj ću biti sve! Djevojko moja gdje si? Dođi mi i usreći me, dođi i izbavi me iz ove tame, pokaži mi svjetlost, daj da osjetim toplinu ljubavi! Čekam te, dođi mi , molim te....

Jućer je bio njen rođendan, rođendan moje ljubavi! htio sam je iznenaditi, pošto znam sto voli, kupio sam joj poklon, plisanog medu, i mirisne svijeće koje ona obožava i sve sam to zamoto u zeleni omot pošto ona voli zelenu boju!Uzto sam joj napiso ljubavno pismo koje sam smišljo cijelu predhodnu noć.Našli smo se na glavnom kolodvoru, kad sam je ugledao zadrhtio sam, bila je redivna,preljepa, imala je kratku crnu haljinicu i starke,tamno smeđu raspuštenu kosu,kao da je došla iz najljepših mojih snova, bila je tako sexy!Iznenadio sam je noćnim piknikom u maksimiru, ležali smo na dekici, jeli pizzu, slušali glazbu, ljubili se, mazili...dali smo se jedno drugom, nigdje nije bilo nikoga, bili smo kao na pustom otoku, iz daljine se ćulo navijanje navijaća na dinamovom stadijonu jer su igrali dinamo i arsenal... Da imam mogućnosti poklonio bi joj cijeli svijet, al nemam pa se nadam da ovo moje skromno iznenađenje bilo ok! Ak niš drugo bilo je od srca! Dojmila se sretnom, neznam dali je uistinu bila sretna ali se iskreno nadam. i tako smo bili od 8 navečer pa do 11. Kad smo se vračali doma, nije bilo tramvaja, pa smo se vraćali pješke do gl.kolodvora, okruženi hrpon razoćaranih navijača Dinama. Hodali smo tako držeći se za ruke, da nas je netko vidio pomislio bi da smo sretni,al ne! To je samo vanjska maska! Al u našim srcima krije se tajna, jer ona mene nevoli, a ja bi za nju dao život! Sve bi dao da mi je samo rekla dvije slatke riječi : VOLIM TE! Al znam da to nikad više neću čuti iz njenih usta! Ah kad bi znao kako vratit njenu ljubav,kako ju ponovo zavest... sve me to podsjeća na jednu pjesmu , ' Rekla mi je prvu večer , rekla mi je sve, možeš imat moje tijelo ,ai dušu ne ' Kad sam se vratio kući bio sam sretan, al sada ponovo znam da me nevoli i ponovo umirem, umirem u duši...

Korak do sreće:

....Šta je to zapravo ljubav, jel ljubav vrijedna žrtvovanja,tugovanja,patnje,odricanja?? Neznam sto vi mislite o tome, ali ja bi dao sve da nađem osobu koja će me volit bez obzira na sve,koja će me volit ovakvog kakav jesam... Koja neće reć danas sad te volim, a sutra više te nevolim! Da nađem takvu osobu dao bi joj sve, dao bi joj sebe...
Neznam šta samnom nije uredu,dali sam uklet? Ali neprestano imam pehove u ljubavi, možda je problem to što sam previše dobar ko osoba pa me drugi samo iskorištavaju dok me se nezasite! Imo sam jednom ljubav svog života, curu koju sam volio više od bilo ćega,cura koja mi je bila prva u svemu, s kojom sam bio spreman provest ostatak života,al ne kao da me netko ukleo,ona je otišla s drugim govoreči mi kako me voli ali da neželi više bit samnom... i tako sam patio i patio...prošlo je dosta vremena tako, mislio sam da nikad više neću bit sretan, kad odjednom se pojavila ONA, pomogla mi da prebolim svoju ljubav,mazila me pazila,sve dok se nisam zaljubio u nju! Ponovo sam naućio voliti, ponovo sam se budio sretan znajući da me netko voli, govorila mi je kako me voli i kako sam najbolji dečko kojeg je upoznala! da sam poseban! i bilo je sve super! predivno! Zavolio sam ju svim srcem! sad smo vec 4 mjeseca skupa i nedavno mi je rekla da me vise nevoli!al nezeli da prekinemo, jer joj je jako stalo do mene! I opet je to moja ukletost! Taman kad se zaljubim i kad u potpunosti zavolim nekoga odmah se sve zasere samo od sebe! Kako mogu sada biti sretan? Kak da imam nade kad sam uklet! Nocima nemogu spavat jer mislim na nju, razmisljam o tome? Joj kako je tužan biti, kad voliš nekoga a ona tebe nevoli, kad joj daješ tjelo i dušu a ona tebi ne, kad bi poskido sve zvijezde s neba samo da ti bar još jednom kaže VOLIM TE :-( ... Kako mi nedostaju te njene dvije slatke rijeći dok mi je tiho šaptala u uho VOLIM TE ! al najgore je to što dok smo zajedno dok me ljubi, dok me mazi, dok me grli, jednako je kao i prije, kad se ljubimo vidim joj u oćima da me želi, osjećam kemiju među nama,al ipak kako me onda nevoli ?? To me sve zbunjuje!! moje već od prije ranjeo srce nemože ovo više podnjet! Psihički me sve to iscrpljuje,želim si nanositi bol, da barem na tren nemislim na to, i danas ću se opet s njom naći, i ona će me njubiti i bit moja, al ja ću znati da mogu imat njeno tjelo ali dušu ne... i neznam više šta da radim... na izmaku sam snaga, možda bi najbolje bilo da se ubijem! :-(
Htio bi da se nađem s njom da je posljednji puta poljubim, zagrlim i da mi ona posljednji puta šapne u uho VOLIM TE, i da onda mogu mirno umrjeti, jer znam da to više nikad neću ćuti iz njenih usta,popet se na najvišu liticu, molit Boga za oprost, što sam kukavica i što odbacujem svoj život koji mi je dao i bacit se vjećnoj tami i tišini jer možda tamo nađem svoju sreću i mir...

Pjesma namjenjena jednoj curi:

Sanjao sam moju Ružicu
palila me je k'o šibicu
sanjao sam ruke njene
da je sada pored mene
gorio bih kao vatra olimpijska.

Pisao sam mojoj Ružici
a u pismu marke, dolari
dao bih joj sve najbolje,
samo nek' je dobre volje
i ne bih više tužan bio ja

Pjevali smo stare pjesme
radili i što se ne smije
ali nikad nismo varali
Voljeli smo staro mjesto
odlazili tamo često
gdje smo prvi put se ljubili


Sanjao sam miris kestena
na papiru tajna pisana
sanjao sam miris zime
a na usni njeno ime
nikad više neću reći ja

Jer pisala je meni Ružica:
Mogu ja bez tvojih dolara
trebaju mi ruke radi
da me griju kad zahladi
udala se moja Ružica.....

slika

slika moja

moja slikica